Socijalna filozofija znanosti

Filozofija znanosti istražuje što razlikuje znanost od drugih metoda istraživanja svijeta, što je to što znanstvenom poduhvatu daje jedinstveni status kada se radi o sabiranju i očuvanju znanja o svijetu oko nas. Tradicionalno, filozofi znanosti pokušali su pružiti određenje jedinstvene strukture znanosti u terminima logičko-matematičkih metoda stjecanja znanja, stroge metodologije i pravila za prikupljanje dokaza koje znanstvenici primjenjuju u svom radu itd. Drugim riječima, znanost se smatrala najobjektivnijim izvorom prikupljanja znanja i istina o svijetu oko nas, što se elaboriralo empirističkom slikom znanstvenika koji opaža i komentira dijelove svijeta te postavlja hipoteze i izvodi konkluzije o svijetu.

Ono što možemo odrediti kao socijalnu filozofiju znanosti, proizašlo je iz kritike te tradicionalne slike znanosti. Prema tom pristupu, ono što razlikuje znanost od drugih metoda istraživanja svijeta jest, između ostalog, njena jedinstvena socijalna struktura bez koje se znanost ne može definirati.

Socijalna filozofija znanosti počiva na dvije glavne ideje. Prva je promjena djelokruga filozofije znanosti, točnije, proširenje tradicionalnih rasprava unutar filozofije znanosti uvidima iz socijalne epistemologije, sociobiologije, sociologije znanosti, političke filozofije i etike. Druga ideja je isticanje potrebe da se sva ključna pitanja vezana uz znanost razmotre uzimajući u obzir stvarnu znanstvenu praksu. Navedeno je otvorilo prostor za rasprave o ulozi vrijednosti u znanstvenoj praksi, znanstvenim politikama, feminističkoj i ekologijskoj kritici, u interdisciplinarnosti i raznolikosti znanosti, uzimajući u obzir promjene koje su se pojavile u znanstvenoj praksi i samoj znanosti. Stoga, dvije glavne promjene unutar tradicionalnih filozofskih rasprava o znanosti tiču se tvrdnje da je znanost socijalni poduhvat te da znanstveni rezultati utječu na društvo i obrnuto, što znači da ne možemo ignorirati probleme oko organizacije znanstvenog rada i znanstvene politike.

U analitičkim raspravama o znanosti, mnoga pitanja bile su zanemarena: raznolikost znanosti, opterećenost vrijednostima u znanstvenoj praksi, distribucija znanstvenog rada, znanstveni konsenzus, sustav nagrada i priznanja u znanosti, itd. Ta pitanja tiču se sadržaja znanosti, ali također i konteksta u kojem se obavlja znanstveni rad te prezentiraju neke od ključnih problema unutar socijalne filozofije znanosti.

Povijesno gledajući, nastojanje uzimanja u obzir socijalno relevantnih pitanja u definiranju znanosti bilo je prisutno u radovima filozofa kao što su Hempel, Carnap, Reichenbach te više elaborirano u radu filozofa kao što su Kuhn, Popper, Merton, Hull itd. To pokazuje da, iako je potrebno još puno rada po pitanju pojašnjenja teorijskih agendi, problemi koji su otvoreni unutar socijalne filozofije znanosti su ne samo neizbježni, već i esencijalni za uvođenje filozofske slike znanosti kao socijalnog poduhvata.