Povezanost s projektom

Osnivanje Ureda za suradnju jedan je od ključnih elemenata projekta kojim se, po uzoru na praksu coworkinga, nastoje pružiti uvjeti za umrežavanje mladih istraživača Sveučilišta u Rijeci. Teorijski okvir nalazimo unutar socijalne filozofije znanosti koja, u nastojanju da istraži i definira znanost i njenu strukturu, pored ostalog, promatra međudjelovanje znanosti i društva.

Unutar navedenog okvira jedan od problema odnosi se na utjecaj suradnje i natjecanja na rad znanstvenika. Debata o pozitivnim i(li) negativnim utjecajima koje na realnu znanstvenu praksu imaju natjecanje i suradnja među istraživačima tiče se, pored ostalog i razmatranja korelacije između suradnje, odnosno natjecanja i napretka znanosti. Iako su uočeni mnogi pozitivni utjecaji koje suradnja ima unutar znanosti, nije posve jasno koji je najoptimalniji omjer natjecanja i suradnje među znanstvenicima. Upravo u tome nalazimo izazov u praktičnom smislu. Naime, osnovni cilj Ureda za suradnju jest pokušaj da se mladim istraživačima Sveučilišta u Rijeci omogući mjesto umrežavanja, bilo da je riječ o umrežavanju za potrebe znanstvenih radova ili pak o povezivanju u svrhu smanjenja negativnih socijalnih učinaka (socijalizacijske ili financijske prepreke, neinformiranost o mogućnostima, nedostupnost recentne literature i sl.). Drugim riječima, ured bi trebao poslužiti kao točka razmjene informacija, potreba, problema, uputa za poboljšanje kao i točka međusobne razmjene istraživačkih radova i tema. Praksa coworkinga poslužila nam je kao praktičan okvir implementacije takve vrste suradnje.

Osim navedenog, perspektivu ureda vidimo i kao ključan element približavanja znanosti i društva u širem smislu. Naime, nadamo se da će unaprjeđivanje prakse suradnje među mladim istraživačima osnažiti njihove profesionalne kompetencije ne samo u specifičnim znanstvenim područjima već i kroz stvaranje kolektiva koji može jedinstveno djelovati prema potrebama koje su u društvu, lokalnoj zajednici, označene bitnima. Na taj bi način, s jedne strane, smanjili negativne socijalne učinke na istraživačku praksu, a s druge strane, osnažili vezu između društvenih potreba i zahtjeva i mlade istraživačke zajednice.

Studijski posjet sveučilištima u Utrechtu i Amsterdamu, kao i sudjelovanje na konferenciji u Amsterdamu pružaju uvid u primjere dobre prakse koji se tiču upravo umrežavanja istraživača te njihovog povezivanja i upoznavanja s potrebama društvene zajednice kojoj pripadaju. Osim toga omogućuju nam upoznavanje i umrežavanje sa znanstvenicima koji se bave implementacijom navedenih modela na matičnim institucijama.